Jump to content

obučen

From Wiktionary, the free dictionary

Serbo-Croatian

[edit]

Etymology 1

[edit]

Perfect passive participle of obùčiti.

Adjective

[edit]

òbučen (Cyrillic spelling о̀бучен)

  1. trained (well-prepared)
Declension
[edit]
indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative obučen obučena obučeno
genitive obučena obučene obučena
dative obučenu obučenoj obučenu
accusative inanimate
animate
obučen
obučena
obučenu obučeno
vocative obučen obučena obučeno
locative obučenu obučenoj obučenu
instrumental obučenim obučenom obučenim
plural masculine feminine neuter
nominative obučeni obučene obučena
genitive obučenih obučenih obučenih
dative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
accusative obučene obučene obučena
vocative obučeni obučene obučena
locative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
instrumental obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative obučeni obučena obučeno
genitive obučenog(a) obučene obučenog(a)
dative obučenom(u/e) obučenoj obučenom(u/e)
accusative inanimate
animate
obučeni
obučenog(a)
obučenu obučeno
vocative obučeni obučena obučeno
locative obučenom(e/u) obučenoj obučenom(e/u)
instrumental obučenim obučenom obučenim
plural masculine feminine neuter
nominative obučeni obučene obučena
genitive obučenih obučenih obučenih
dative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
accusative obučene obučene obučena
vocative obučeni obučene obučena
locative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
instrumental obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)

Further reading

[edit]
  • obučen”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025

Etymology 2

[edit]

Perfect passive participle of òbūći.

Adjective

[edit]

obùčen (Cyrillic spelling обу̀чен)

  1. dressed (wearing clothes)
    obučen kao ženadressed like a woman
Declension
[edit]
indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative obučen obučena obučeno
genitive obučena obučene obučena
dative obučenu obučenoj obučenu
accusative inanimate
animate
obučen
obučena
obučenu obučeno
vocative obučen obučena obučeno
locative obučenu obučenoj obučenu
instrumental obučenim obučenom obučenim
plural masculine feminine neuter
nominative obučeni obučene obučena
genitive obučenih obučenih obučenih
dative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
accusative obučene obučene obučena
vocative obučeni obučene obučena
locative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
instrumental obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative obučeni obučena obučeno
genitive obučenog(a) obučene obučenog(a)
dative obučenom(u/e) obučenoj obučenom(u/e)
accusative inanimate
animate
obučeni
obučenog(a)
obučenu obučeno
vocative obučeni obučena obučeno
locative obučenom(e/u) obučenoj obučenom(e/u)
instrumental obučenim obučenom obučenim
plural masculine feminine neuter
nominative obučeni obučene obučena
genitive obučenih obučenih obučenih
dative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
accusative obučene obučene obučena
vocative obučeni obučene obučena
locative obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)
instrumental obučenim(a) obučenim(a) obučenim(a)

Further reading

[edit]
  • obučen”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025