Jump to content

обучен

From Wiktionary, the free dictionary

Bulgarian

[edit]

Pronunciation

[edit]

Participle

[edit]

обу́чен (obúčen)

  1. indefinite masculine singular past passive participle of обу́ча (obúča)

Macedonian

[edit]

Pronunciation

[edit]

Participle

[edit]

обучен (obučen)

  1. masculine singular adjectival participle of обучи (obuči)
  2. trained

Declension

[edit]
Declension of обучен
masculine feminine neuter plural
indefinite обучен (obučen) обучена (obučena) обучено (obučeno) обучени (obučeni)
definite unspecified обучениот (obučeniot) обучената (obučenata) обученото (obučenoto) обучените (obučenite)
definite proximal обучениов (obučeniov) обученава (obučenava) обученово (obučenovo) обучениве (obučenive)
definite distal обученион (obučenion) обученана (obučenana) обученоно (obučenono) обученине (obučenine)

Serbo-Croatian

[edit]

Etymology 1

[edit]

Perfect passive participle of обу̀чити.

Adjective

[edit]

о̀бучен (Latin spelling òbučen)

  1. trained (well-prepared)
Declension
[edit]

Further reading

[edit]
  • обучен”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025

Etymology 2

[edit]

Perfect passive participle of о̀бӯћи.

Adjective

[edit]

обу̀чен (Latin spelling obùčen)

  1. dressed (wearing clothes)
    obučen kao ženadressed like a woman
Declension
[edit]

Further reading

[edit]
  • обучен”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025