stričev

Serbo-Croatian

Etymology

From stric +‎ -ev.

Pronunciation

• IPA^(key): /strǐːt͡ʃeʋ/
• Hyphenation: stri‧čev

Adjective

stríčev (Cyrillic spelling стри́чев)

1. (relational) uncle; uncle's

Declension

Declension of stričev

singular		masculine	feminine	neuter
nominative		stričev	stričeva	stričevo
genitive		stričeva	stričeve	stričeva
dative		stričevu	stričevoj	stričevu
accusative	inanimate animate	stričev stričeva	stričevu	stričevo
vocative		stričev	stričeva	stričevo
locative		stričevu	stričevoj	stričevu
instrumental		stričevim	stričevom	stričevim
plural		masculine	feminine	neuter
nominative		stričevi	stričeve	stričeva
genitive		stričevih	stričevih	stričevih
dative		stričevim(a)	stričevim(a)	stričevim(a)
accusative		stričeve	stričeve	stričeva
vocative		stričevi	stričeve	stričeva
locative		stričevim(a)	stričevim(a)	stričevim(a)
instrumental		stričevim(a)	stričevim(a)	stričevim(a)