Jump to content

naočit

From Wiktionary, the free dictionary

Serbo-Croatian

[edit]

Etymology

[edit]

Inherited from Proto-Slavic *naočitь (significant, famous), either from *na +‎ *očitь, or from na + oč-, whence oko. Cognate with Old Czech náčitý. First attested in the 17th century.[1]

Pronunciation

[edit]
  • IPA(key): /nǎot͡ʃit/
  • Hyphenation: na‧o‧čit

Adjective

[edit]

nàočit (Cyrillic spelling на̀очит, definite nàočitī, comparative naočitiji)

  1. handsome

Declension

[edit]
positive indefinite forms
singular masculine feminine neuter
nominative naočit naočita naočito
genitive naočita naočite naočita
dative naočitu naočitoj naočitu
accusative inanimate
animate
naočit
naočita
naočitu naočito
vocative naočit naočita naočito
locative naočitu naočitoj naočitu
instrumental naočitim naočitom naočitim
plural masculine feminine neuter
nominative naočiti naočite naočita
genitive naočitih naočitih naočitih
dative naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
accusative naočite naočite naočita
vocative naočiti naočite naočita
locative naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
instrumental naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
positive definite forms
singular masculine feminine neuter
nominative naočiti naočita naočito
genitive naočitog(a) naočite naočitog(a)
dative naočitom(u/e) naočitoj naočitom(u/e)
accusative inanimate
animate
naočiti
naočitog(a)
naočitu naočito
vocative naočiti naočita naočito
locative naočitom(e/u) naočitoj naočitom(e/u)
instrumental naočitim naočitom naočitim
plural masculine feminine neuter
nominative naočiti naočite naočita
genitive naočitih naočitih naočitih
dative naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
accusative naočite naočite naočita
vocative naočiti naočite naočita
locative naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
instrumental naočitim(a) naočitim(a) naočitim(a)
comparative forms
singular masculine feminine neuter
nominative naočitiji naočitija naočitije
genitive naočitijeg(a) naočitije naočitijeg(a)
dative naočitijem(u) naočitijoj naočitijem(u)
accusative inanimate
animate
naočitiji
naočitijeg(a)
naočitiju naočitije
vocative naočitiji naočitija naočitije
locative naočitijem(u) naočitijoj naočitijem(u)
instrumental naočitijim naočitijom naočitijim
plural masculine feminine neuter
nominative naočitiji naočitije naočitija
genitive naočitijih naočitijih naočitijih
dative naočitijim(a) naočitijim(a) naočitijim(a)
accusative naočitije naočitije naočitija
vocative naočitiji naočitije naočitija
locative naočitijim(a) naočitijim(a) naočitijim(a)
instrumental naočitijim(a) naočitijim(a) naočitijim(a)
superlative forms
singular masculine feminine neuter
nominative najnaočitiji najnaočitija najnaočitije
genitive najnaočitijeg(a) najnaočitije najnaočitijeg(a)
dative najnaočitijem(u) najnaočitijoj najnaočitijem(u)
accusative inanimate
animate
najnaočitiji
najnaočitijeg(a)
najnaočitiju najnaočitije
vocative najnaočitiji najnaočitija najnaočitije
locative najnaočitijem(u) najnaočitijoj najnaočitijem(u)
instrumental najnaočitijim najnaočitijom najnaočitijim
plural masculine feminine neuter
nominative najnaočitiji najnaočitije najnaočitija
genitive najnaočitijih najnaočitijih najnaočitijih
dative najnaočitijim(a) najnaočitijim(a) najnaočitijim(a)
accusative najnaočitije najnaočitije najnaočitija
vocative najnaočitiji najnaočitije najnaočitija
locative najnaočitijim(a) najnaočitijim(a) najnaočitijim(a)
instrumental najnaočitijim(a) najnaočitijim(a) najnaočitijim(a)

References

[edit]
  1. ^ Matasović, Ranko (2016) “naočit”, in Dunja Brozović Rončević, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk, editors, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volumes I: A—Nj, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 666

Further reading

[edit]
  • naočit”, in Hrvatski jezični portal [Croatian language portal] (in Serbo-Croatian), 2006–2025