Citations:dubljina
Appearance
Serbo-Croatian citations of dubljina
- 1762, Matija Antun Relković, Satir iliti divji čovik:
- Zatim ugleda se iz daleka jedan maleni oblak, koji, kako da bi iz nike dubljine gori ushodio, od mukle tutnjave tiran, sada se u toran stvori, sada u različite kule i svake vrste pećine okrene, dok najposli u jednu crnu planinu obrati se i prikrije nebo.
- 1886, Ksaver Šandor Gjalski, Pod starim krovovima:
- Najdivnije su ipak bile oči, krupne sjajne oči jasnosmeđe boje, malo ne kao jantar žute, u zjenicama neopredijeljeno tamne, u kojima je čas zažario zeleni krijes smaragda, čas se zalila crna dubljina ponora; — prave tigarske oči!
- 1911, Antun Gustav Matoš, Ljubav i dubljina:
- Dosta hladna. Ideš pličinom i odjedared nagaziš na dubljine preko glave i daviš se nisi li plivač.
- 1920, Antun Branko Šimić, Povratak:
- U plavom zraku golo tijelo se zablista
- kriki izgubi se u dubljini zašumjele zelenkaste vode
- 1937, Ivana Brlić-Mažuranić, Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata:
- A sada joj se činilo da nepoznata dubljina i neizmjernost ovog mraka krije negdje u svom krilu sve one divne sanje.
- 2009, Zlatko Tomić, Sveti Duje:
- Zamišljam koji je to neuralgični božansko-svemirski drhtaj, gnijezdeći se u Popudbini Vječnosti, s nebeskih kaskada Sna, tihostrujajući preko nedokučivog i neprodubivog oceana vremena, iz dubljina sirijskih pustolina otrgnuo jedno svemisleće pješčano zrnce Kozmosa i bacio ga u prenježne i preprozračne Heladine skute da bi otamo iznjedrio, ispolirao pa pod ovo žarko nebo usjajio ovog briljanta salonitanskog i kršćanskog, ovog biskupa Mučenika.