From Wiktionary, the free dictionary
- 1876, August Šenoa, Čuvaj se senjske ruke:
- Bijaše to garav svat, tamna, žuta, nagrešpana lica, visoka obla čela, nad kojim se je bijelila kosa kao planinski snijeg.
- 1884, Eugen Kumičić, Gospođa Sabina:
- Na vrhu plosnata brežuljka, među granatim jabukama, bijelio se njezin ljetnik, lijepa i udobna jednokatna kuća.
- 1940, Milan Begović, Giga Barićeva:
- Gledao sam u onaj drugi jastuk kraj sebe, što se bijelio u tmini kao lijepa sablast, i mislio kako je besmisleno, što tvoja glava ne leži na njemu.
