Citations:barut

Serbo-Croatian citations of barut

• 1756, Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga:

  U navi je barut upalila,

  sultaniju u lagum dignula:

  sve izgori, niko ne uteče,

  sama sebi lipu slavu steče.

• 1879, Josip Eugen Tomić, Zmaj od Bosne:

  Da bude spreman na sve, dao je uvelike praviti barut, puščana i topovska zrna.

• 1888, Ante Kovačić, U registraturi:

  Zar ne znaš, jadane, da odanle mirišu barut tri milje daleko?

• 1899, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići/XI:

  Građansku političku slogu razbio je bez zrna baruta, ali uspjeh nije bio siguran.

• 1912, Janko Polić Kamov, Žena:

  Kad bi ona sjena postala živo, kad biste Vi ušli u moju sobu onako sjetna i živahna najedanput, kad bi se moj dah sudario s Vašim, moje usne srele s Vašima, moj pogled utonuo u Vaš — onda bi došao život koji u prasku — ne samo baruta! — ubija umjetnost...

• 1927, Dinko Šimunović, Sirota:

  Već se vidjele Gorice, pa se činilo kako se voze ravno u planinu što se ne može ni obići ni prijeći; zapravo, tamo se rijeka protiskivala među dva strma brijega, te ljudi kraj nje barutom i mašklinima odsjekoše litice i napraviše cestu.