прикметнїк

See also: прикметник

Pannonian Rusyn

Etymology

Borrowed from Carpathian Rusyn прикме́тник (prykmétnyk), possibly ultimately from Ukrainian прикме́тник (prykmétnyk). By surface analysis, прикмета (prikmeta) +‎ -нїк (-njik).

Pronunciation

• IPA^(key): [priˈkmɛcɲik]
• Rhymes: -ɛcɲik
• Hyphenation: при‧кмет‧нїк

Noun

прикметнїк (prikmetnjik) m inan (related adjective прикметнїков or прикметнїцки)

1. (grammar) adjective

Declension

Declension of прикметнїк

	singular	plural
nominative	прикметнїк (prikmetnjik)	прикметнїки (prikmetnjiki)
genitive	прикметнїка (prikmetnjika)	прикметнїкох (prikmetnjikox)
dative	прикметнїку (prikmetnjiku)	прикметнїком (prikmetnjikom)
accusative	прикметнїк (prikmetnjik)	прикметнїки (prikmetnjiki)
instrumental	прикметнїком (prikmetnjikom)	прикметнїками (prikmetnjikami)
locative	прикметнїку (prikmetnjiku)	прикметнїкох (prikmetnjikox)
vocative	прикметнїку (prikmetnjiku)	прикметнїки (prikmetnjiki)

Related terms

(nouns):

• дїєприкметнїк m inan (djijeprikmetnjik)
• прикмета f (prikmeta)

References

• Medʹeši, H., Fejsa, M., Timko-Djitko, O. (2010) “прикметнїк”, in Ramač, Ju., editor, Руско-сербски словнїк [Rusyn-Serbian Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy
• Fejsa, M., Šlemender, M., Čelʹovski, S. (2022) “adjective”, in Анґлийско-руски словнїк [English-Rusyn Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy; Ruska matka, →ISBN, page 17