Jump to content

обрекување

From Wiktionary, the free dictionary

Macedonian

[edit]

Pronunciation

[edit]

Noun

[edit]

обрекување (obrekuvanjen

  1. verbal noun of се обрекува (se obrekuva)

Declension

[edit]
Declension of обрекување
singular plural
indefinite обрекување (obrekuvanje) обрекувања (obrekuvanja)
definite unspecified обрекувањето (obrekuvanjeto) обрекувањата (obrekuvanjata)
definite proximal обрекувањево (obrekuvanjevo) обрекувањава (obrekuvanjava)
definite distal обрекувањено (obrekuvanjeno) обрекувањана (obrekuvanjana)
vocative обрекување (obrekuvanje) обрекувања (obrekuvanja)