злучнїк

See also: злучнік

Pannonian Rusyn

Etymology

From злучиц (zlučic) +‎ -нїк (-njik). Compare Belarusian злу́чнік (zlúčnik).

Pronunciation

• IPA^(key): [ˈzlut͡ʃɲik]
• Rhymes: -ut͡ʃɲik
• Hyphenation: злуч‧нїк

Noun

злучнїк (zlučnjik) m inan

1. (grammar) conjunction

Declension

Declension of злучнїк

	singular	plural
nominative	злучнїк zlučnjik	злучнїки zlučnjiki
genitive	злучнїка zlučnjika	злучнїкох zlučnjikox
dative	злучнїку zlučnjiku	злучнїком zlučnjikom
accusative	злучнїк zlučnjik	злучнїки zlučnjiki
instrumental	злучнїком zlučnjikom	злучнїками zlučnjikami
locative	злучнїку zlučnjiku	злучнїкох zlučnjikox
vocative	злучнїку zlučnjiku	злучнїки zlučnjiki

See also

• (mathematics conjunction): кон'юнкция (kon'junkcija)

References

• Medʹeši, H., Fejsa, M., Timko-Djitko, O. (2010) “злучнїк”, in Ramač, Ju., editor, Руско-сербски словнїк [Rusyn-Serbian Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy
• Fejsa, M., Šlemender, M., Čelʹovski, S. (2022) “conjunction”, in Анґлийско-руски словнїк [English-Rusyn Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy; Ruska matka, →ISBN, page 64