злучнїк

See also: злучнік

Pannonian Rusyn

Etymology

From злучиц (zlučic) +‎ -нїк (-njik). Compare Belarusian злу́чнік (zlúčnik).

Pronunciation

• IPA^(key): [ˈzlut͡ʃɲik]
• Rhymes: -ut͡ʃɲik
• Hyphenation: злуч‧нїк

Noun

злучнїк (zlučnjik) m inan

1. (grammar) conjunction

Declension

Declension of злучнїк

	singular	plural
nominative	злучнїк (zlučnjik)	злучнїки (zlučnjiki)
genitive	злучнїка (zlučnjika)	злучнїкох (zlučnjikox)
dative	злучнїку (zlučnjiku)	злучнїком (zlučnjikom)
accusative	злучнїк (zlučnjik)	злучнїки (zlučnjiki)
instrumental	злучнїком (zlučnjikom)	злучнїками (zlučnjikami)
locative	злучнїку (zlučnjiku)	злучнїкох (zlučnjikox)
vocative	злучнїку (zlučnjiku)	злучнїки (zlučnjiki)

See also

• (mathematics conjunction): кон'юнкция (kon'junkcija)

References

• Medʹeši, H., Fejsa, M., Timko-Djitko, O. (2010) “злучнїк”, in Ramač, Ju., editor, Руско-сербски словнїк [Rusyn-Serbian Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy
• Fejsa, M., Šlemender, M., Čelʹovski, S. (2022) “conjunction”, in Анґлийско-руски словнїк [English-Rusyn Dictionary] (in Pannonian Rusyn), Novi Sad: Faculty of Philosophy; Ruska matka, →ISBN, page 64