заточник

From Wiktionary, the free dictionary
Jump to navigation Jump to search

Russian

[edit]

Etymology

[edit]

заточи́ть (zatočítʹ) +‎ -ник (-nik)

Pronunciation

[edit]
  • IPA(key): [zɐˈtot͡ɕnʲɪk]

Noun

[edit]

зато́чник (zatóčnikm anim (genitive зато́чника, nominative plural зато́чники, genitive plural зато́чников)

  1. tool grinder, sharpener, tool dresser, grinderman

Declension

[edit]
[edit]

Serbo-Croatian

[edit]

Etymology

[edit]

From за̀тећи се (to obligate oneself, to pledge (obsolete)) +‎ -ник.

Noun

[edit]

за́точнӣк m (Latin spelling zátočnīk)

  1. (archaic) supporter, defender
    • 1875, August Šenoa, Čuvaj se senjske ruke:
      Redovnik umuknu časak, zatim nastavi:- U čudu me gledate, zatočnici svetoga krsta, neznan sam vam po vidu, stran po jeziku.
      (please add an English translation of this quotation)
    • 1913, Antun Gustav Matoš, Pečalba. Kaprisi i fejtoni, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, page 162:
      Svaki dobar Evropejac, slagao se on s ruskom unutrašnjom politikom ili ne, mora priznati, da je u tom ratu Rusija, majka razorenog Daljnoga i sibirske željeznice, zatočnik evropske kontinentalne industrije i kulture, protiv mongolske i anglosaksonske alapljivosti.
      (please add an English translation of this quotation)
  2. (archaic) hero, champion, especially a type of hero that enters a fight or duel for another one, or obligates himself for a particular assignment

Declension

[edit]

This entry needs an inflection-table template.

See also

[edit]