Jump to content

граничење

From Wiktionary, the free dictionary

Macedonian

[edit]

Pronunciation

[edit]
  • IPA(key): [ɡraˈnit͡ʃɛɲɛ]

Noun

[edit]

граничење (graničenjen

  1. verbal noun of се граничи (se graniči)

Declension

[edit]
Declension of граничење
singular
indefinite граничење (graničenje)
definite unspecified граничењето (graničenjeto)
definite proximal граничењево (graničenjevo)
definite distal граничењено (graničenjeno)
vocative граничење (graničenje)