Jump to content

čiji

From Wiktionary, the free dictionary
See also: cíjí, cìjí, and cìjī

Serbo-Croatian

[edit]

Etymology

[edit]

Inherited from Proto-Slavic *čьjь.

Pronunciation

[edit]
  • IPA(key): /t͡ʃǐjiː/
  • Hyphenation: či‧ji
  • Rhymes: -jiː

Pronoun

[edit]

čìjī (Cyrillic spelling чѝјӣ)

  1. (interrogative, relative) whose
    Čija je ovo knjiga?Whose book is this?
    On je uspješan čovjek čijoj karijeri mnogi zavide.He is a successful man whose career is admired by many.
    • 2016, Jakob Nakić, Marko Rogić, “Nezakoniti dokazi u kaznenom postupku (Poseban osvrt na mjere tajnog snimanja telefonskih razgovora i trećega u tim radnjama)”, in Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci, volume 37, number 1, page 542:
      S pravnog gledišta, načini prikupljanja podataka koji su podvedeni pod norme, predstavljaju mjere na čiju se primjenu određeni subjekti ovlašćuju i za čiju se primjenu uređuju uvjeti.
      From a legal standpoint, the manners of accumulation of data which are performed under a norm represent measures to the application of which specific subjects empower themselves and to the application of which they set the conditions to themselves.
  2. (indefinite, possessive) belonging to whomever; whosever, whoever's
    Čiji god pronađem, uzimam!Whosever I find, I will take!

Declension

[edit]
declension of čiji
singular masculine feminine neuter
nominative čìjī čìjā čìjē
genitive čìjēg(a) čìjē čìjēg(a)
dative čìjēm(u) čìjōj čìjēm(u)
accusative inanimate
animate
čìjī
čìjēg(a)
čìjū čìjē
vocative
locative čìjēm(u) čìjōj čìjēm(u)
instrumental čìjīm čìjōm čìjīm
plural masculine feminine neuter
nominative čìjī čìjē čìjā
genitive čìjīh čìjīh čìjīh
dative čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima
accusative čìjē čìjē čìjā
vocative
locative čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima
instrumental čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima čìjīm / čìjima

Derived terms

[edit]